 |
 |
|
O kendo-u
Način na koji se kendo danas vježba nastao je prije otprilike dvije stotine godina, kada je u upotrebu došao shinai (bambusov mač) čime je omogućen siguran i slobodan trening tradicionalne vojne vještine mačevanja.
Tijekom 16. stoljeća, razdoblja kada je Japan bio potresan konstantnim nemirima i ratovima, razvoj i studij tehnika mačevanja bio je od životne važnosti. Drvene sablje korištene su za opušteniji načn vježbanja. Naposljetku, odabrane su osnove korištenja sablje, tj. fundamentalne forme nazvane kata.
U turbulentnom okruženju javljali su se brojni eksperti mačevanja svojatajući na jedan ili drugi način originalnost svoje vještine kako bi osnovali vlastitu školu. Tijekom povijesti njihov se broj popeo i do 600.
Naravno, tada je glavni cilj Bushija (ratnika) bila trenutačna smrt protivnika bez nepotrebne agonije. To je bio običaj u mačevanju.
Kata je i dalje predstavljala najvažniji element u studiju kendoa. No sama kombinacija formi nije bila dovoljna kako bi se pokrio široki spektar tehnika i situacija mačevanja. Potreba za slobodnom borbom nametnula je potrebu za razvojem shinaia i odgovarajuće zaštitne opreme.
Danas praktikanti najviše vježbaju koristeći bambusov štap dok se kate uče pomoću drvene sablje.
Kendo nas uči
da stvari vidimo vlastitim očima,
trenutačno reagiramo i brzo donosimo odluke. U borbi protivnika gledamo
brže reagirati na njegove
pokrete i ugrabiti priliku za napad. Mentalni aspekt ove interakcije
između
dvije osobe zahtijeva naporan i dugotrajan trening. Jedan od važnih
ciljeva u
treningu jest držanje konstantne budnosti i pozornosti prema
protivniku, ali
isto tako i na brojne situacije u našim svakodnevnim
životima.